Karakteristike pasmine
Ovo je živahan, veseo pas, željan učenja, pun energije, inteligentan, osjećajan, vjeran, poslušan, te, unatoč svojoj veličini, budan i borben. Svilenastodlaki terijeri vole biti u blizini svoga gospodara.
Odgoj svilenastodlakog terijera je vrlo jednostavan, jer uči izuzetno brzo.
U pravilu se jako dobro slaže s djecom. Potrebno ga je pokušati što prije naviknuti na mačke - još dok je mlad, kako ih kasnije ne bi ganjao. Posjetitelje obično najavljuje lavežom. (op.a.: kao i svaki drugi pas)
Literatura: Verhoef-Verhallen, E.J.J.: Psi, enciklopedija, Veble commerce, Zagreb, 1997.
O porijeklu pasmine
Mnogo je teorija dano u vezi podrijetla australskih silky terijera. Pravo podrijetlo je zamagljeno, ako ga i ima, jer dokazi postoje s kraja 19. st. Kada se Silky pojavio.
U ranim kolonijlnim danima, putovanje u Australiju iz Engleske trajalo je mjesecima. Mjesto na brodovima bilo je ograničeno, kao i količina hrane koja se mogla nositi. Osim nekoliko radnih pasa, najčešće su nosili kratkonoge vrste terijera kao: škotskog terijera, paisley terijera, skaj terijera, Clydesdale terijera. . . svi su se oni međusobno križali godinama da bi se dobio kratkodlaki terijer.
Od tog razdoblja postoji nekoliko teorija o nastanku Silky terijera. Jedna kaže da su se u ranim 1800-tim u Tasmaniji razvili kratkodlaki psi plave boje tijela i žuto-smeđih dijelova. Bili su izvrsni psi čuvari, uvijek budni i spremni lajati na strance. Između 1820-tih i 1830-tih neke su kratkodlake vrste terijera izvezene u Englesku. Tamo su se parili s Dandy Dinmont terijerom. Dio potomstva je ponovo u Australiju uvezao g. McArthur Little. Rezultat se mogao vidjeti u mekim srebrnim dlakama na glavi psa. Neki su razvili mekše krzno i svali su ih meki svilenkasti plavi terijeri. U slijedećim godinama nastale su 2 vrste terijera: Australski terijer i terijer meke dlake, iako istih boja.
U ranim 1900-tim ljubitelji tih terijera meke dlake željeli su dulji i još mekši, glatkiji kaput da bi povećali privlačnost psa i udaljili ga od izgleda grubog terijera. Tu se Yorkširski terijeri upoznaju s Australskim terijerom mekog krzna i nastaje australski silky terijer.
Druga teorija slijedi put australskog terijera nastalog križanjem kratkodlakog terijera i Dandy terijera. To je rezultiralo ranim oblicima australskog terijera koji je imao meki svilenkastu srebrnu glavu. Godinama kasnije križanjem većih Yorkširaca i australskog terijer dobile su se plava i žuto-smeđa boja koje su nedostajale. Rezultat ovih parenja je australski silky terijer. Križanje ovih triju vrsta nastavilo se dugi niz godina sve dok nije bilo zabranjeno.
1904. u Melbourneu je osnovan klub Silky terijera i Yokširskih terijera, te je napisan standard za obje vrste. Sydney je slijedio sasvojim Silkyjem i nakon 2 godine također je imao standard. 30. ožujka 1959. Australsko nacionalno kinološko društvo prihvatilo je i usvojilo standard vrste i promijenilo ime u australski silky terijer. Za vrijeme stvaranja nacionalnog standarda Silkyje se vagali, mjerili visinu i veličinu, boje su definirane kao plava i žuto-smeđa ili sijedo plava i žuto-smeđa, te je definiran oblik tijela.
Standard se kasnije popravio 1970-tih i prihvatio žuto-smeđu glavu kao prihvatljivu. Postoje još neke teorije ali smatramo da obje priče nisu izmišljotina i zajedno predstavljaju pravo podrijetlo australskog silky terijera. Tko zna?!
Standard pasmine
OPĆI IZGLED – Pas je srednje veličine s profinjenom, ali dovoljno čvrstom građom da može loviti i ubijati glodavce. Trebao bi izgledati kao pravi mali terijer, okretan, vrlo brz i temperamentan. Ravna svilena dlaka mora odavati njegovan izgled.
GLAVA – Mora biti jaka i tipično terijerska, klinastog oblika, umjerene veličine, u omjerima: 3/5 lubanjski dio i 2/5 njuška. Lubanja mora biti ravna i ne preširoka između ušiju. Ne smije pokazivati nikakve karakteristike patuljavosti. Stop je vidljiv, obavezno je snažno, škarasto zubalo. Usnice moraju biti čvrsto priležeće.
NOS – Crno pigmentiran.
OČI – Trebaju biti male i tamne, nikad velike, svijetle i izbuljene. Tamno, malo oko daje silkyju živahan i inteligentan izgled. Okrugle oči obično su velike i rezultiraju netipičnim pasminskim izgledom. Svijetlo oko je ozbiljna pogreška i obično je u sklopu sa svijetlim nosom i svijetlim noktima. Ovo je indikacija da je riječ o slabom pigmentu. Vjeđe moraju biti tamno pigmentirane.
UŠI – Trebaju biti male, V-oblika, visoko usađene i nošene. Ne smiju biti klempave niti nošene sa strane.
VRAT – Srednje dužine, elegantno se nastavlja na ramena, dobro prekriven dugačkom svilenom dlakom. Predugačak vrat ne može biti u skladu s tijelom, a prekratak rezultira širokom nadlakticom i daje nezgrapan izgled.
TIJELO – Otprilike za 1/5 duže od visine psa (kratko tijelo je pogreška). Gornja linija mora biti ravna. Danas su veliki problem neravna leđa, što je u suprotnosti s bivšim standardom koji je tražio pomalo grbava leđa.
REP – Prije se kupirao, danas više ne. Nošen je između 12 i 2 sata (najpoželjnije je da se rep nosi na 2 sata). Kad je pas relaksiran, rep može biti lagano spušten. Način nošenja repa odlično pokazuje pravi karakter psa i u principu ga treba promatrati u trenutku kad se pas kreće. Kad pas počinje hodati, rep se postavlja u pravu poziciju. Međutim, tu treba biti oprezan jer neki psi u trenutku uzbuđenosti saviju rep prema leđima, ali to je jedna privremena pozicija (rep se ubrzo vraća u normalni položaj). Nisko ili visoko usađen rep smatra se pogreškom.
NOGE – Prednje noge moraju biti paralelne, postavljene dobro ispod tijela. Vrlo je bitna dobra kutovanost nadlaktice i ramena. Loša kutovanost uvjetuje loše kretanje. Zadnje noge moraju biti paralelne, dobro mišićave, snažne, kratkih skočnih zglobova. Šape su mačje i dobro zatvorene, čvrste i dobro stisnute. Nokti su crni (svijetli se smatraju pogreškom). Kravlji stav je također pogreška.
DLAKA – Pri dodiru treba davati hladan i svileni osjećaj. Mora biti fina, sjajna, ravna i svilena, a ne valovita ili kovrčava, vunena ili tvrda. Tvrda dlaka je dosta rijetka, za razliku od vunene (psi s vunenom dlakom često se sreću na izložbama, što je pogreška). Dužina dlake je od 13 do 15 cm. Ekstremno dugačka dlaka nije poželjna i neki smatraju da više dlake ne znači istovremeno i bolju dlaku. Najzastupljenije je mišljenje da pas može imati puno dlake koja ne smije ometati hod psa (takva dlaka je nepoželjna).
BOJA – Najčešće se opisuje kao blue & tan. Blue znači plavu boju koja može biti ili sivoplava ili plava do tamnije plava (ali ne kao kod jorkširskog terijera), ali nikada crna. Plava boja se proteže od korijena ušiju do repa i pokriva većinu tijela. Srebrnoplava dlaka je također korektna ako je praćena korektnom bojom tana. Srebrnoplava dlaka mora biti tamnija pri korijenu. Ako je srebrna dlaka bez tamnih korijena, ne smatra se srebrnoplavom i kao takva nije poželjna. Štenci se rađaju crni i s vremenom mijenjaju boju koja se mora stabilizirati do 18. mjeseca. Često puta psi počinju rano mijenjati boju, što može trajati dugo vremena. Tako se događa da su neki psi i nakon 18. mjeseca crni, ali će oni jednog dana ipak imati dobru boju. Tan je poseban naziv za koji ne označava samo boju, nego i mjesta prostiranja. Osnovna karakteristika tana je: tamniji pri korijenu, a svjetliji pri vrhu. Proteže se na glavi, prednjim nogama, ispod vrata, zadnjim nogama od koljena niže i na repu s donje strane. Ako je tan tamniji, ne znači i da je bolji. Kod silkyja postoji još jedna posebnost: top-knot. To je srebrnasti čuperak dlake na vrhu glave koji je vrlo cijenjen.
TEŽINA – Proporcionalna visini.
VISINA – Od 23 do 26 cm. Kuje su malo niže.
NARAV – Treba pokazivati tipičan terijerski temperament. Mora biti živahan, društven, znatiželjan, borben (urođeno im je da vrlo srčano brane svoj prostor). Posjeduje instinkte jamara, simpatičan je, privržen i vrlo inteligentan. Za silkyja je karakteristično da stalno skriva hranu, igračke i ostale predmete kad god i gdje god stigne.
NEDOSTACI – Svako odstupanje od naprijed danih točaka treba smatrati kao pogrešku.
NAPOMENA – Mužjaci moraju imati dva testisa spuštena u skrotumu.
